U radu se tematiziraju dvije posude s toponimijskim natpisom – Felix Arba i Salona – pronađene u Ninu i Janicama, a po svoj prilici podrijetlom s otoka Raba i Salone, uz osvrt na recentno identificiranu posudu, također s ninske nekropole, čije ju značajke svrstavaju u istovjetnu grupu predmeta iako je interpretacija njezina natpisa otežana. Prema morfološkim i tipološkim značajkama posude se smještaju unutar keramičkih vrsta kućanskoga ili transportnoga posuđa, što omogućava pokušaj njihove kronološke i funkcionalne atribucije, potkrepljujući pretpostavke o lokalnome podrijetlu. Na temelju navedenoga posude se interpretiraju kao antički suveniri, no ne samo kao zasebni predmeti već i kao mogući recipijenti za pretpostavljene namirnice ili druge tekućine. Alternativno, na temelju analogija s drugih područja Rimskog Carstva, predlaže se mogućnost njihove upotrebe za transport ili komercijalizaciju specifičnih lokalnih proizvoda namijenjenih određenoj klijenteli, u ovom slučaju pomorcima, no u svakom slučaju riječ je o posudama namijenjenima tržištu malih razmjera. Neovisno o interpretaciji kojoj se priklonimo, posude s toponimijskim (i ne samo?) natpisima moguće je promatrati unutar različitih konteksta, što omogućava rekonstrukciju ne samo proizvodnoga i tržišnoga ciklusa ovih predmeta već i njihove šire biografije, kao i određenih kulturnih praksi, npr. antička mobilnost, kreiranje memorije i „autoreprezentacija” antičkih lokaliteta, antička pismenost i dr., a iz čega proizlazi i njihova moguća višestruka funkcija kao i, barem u jednom slučaju, potvrđena reupotreba te pretpostavljeno dugo korištenje.